Heroin je glavna “ulična” droga iz skupine opijata. Najčešće ga ovisnici uzimaju intravenskim injiciranjem, iako ga mogu uzimati i ušmrkavanjem i udisanjem. Droga izaziva snažnu psihičku i fizičku ovisnost i toleranciju zbog čega je ovisnik treba sve više i više i dnevni iznosi za drogu postaju sve veći. Ovu drogu ovisnici uzimaju zbog izuzetno snažnog euforijskog djelovanja koju ona pruža. Upravo taj snažan euforijski učinak ostaje dugo, dugo vremena pohranjen u mozgu ovisnika i iznova ga tjera na uzimanje i slama njegovu volju za promjenom načina života i čini odvikavanje izuzetno teškim. Na heroin se razvija fizička i psihička ovisnost. Psihička ovisnost jako je izražena što se najbolje očituje u velikoj učestalosti ponovnog uzimanja droge među ovisnicima nakon relativno uspješnog prekidanja uzimanja droge. Znakovi apstinencije su brojni a možemo ih označiti kao one subjektivne, koji su usmjereni k pribavljanju droge i koji se očituju različitim molbama, žalbama i traženjem droge i one koji su više objektivne prirode. Subjektivni znaci počinju se javljati neposredno prije vremena kada ovisnik treba uzeti novu dozu.

Oni postupno progrediraju u intenzitetu, i počinju se kombinirati s objektivnim simptomima da bi se tijekom (jedan i pol dan do tri dana) 36 do 72 sata javili fizički znakovi apstinencije koji su u tom razdoblju maksimalno izraženi i potom se postupno gube tijekom 7 do 14 dana. U razdoblju od približno 6 mjeseci nakon prekida uzimanja droge ovisnici su u fazi tzv. sekundarnog apstinencijskog sindroma. U njihovu ponašanju prevladavaju znaci prekomjerne podložnosti stresu, prekomjerna obuzetost različitim psihičkim i fizičkim tegobama i gubitak samopouzdanja, što sve potencira mogućnost ponovnog uzimanja droge. Još je jedan dodatni čimbenik o kome treba brinuti. To je fenomen nazvan kondicionirana apstinencija, pri čemu negdašnji ovisnik nakon dugotrajnog apstinencijskog razdoblja koji traje i godinama može pokazivati simptome akutne apstinencije ako bude izložen okolini ili podražaju koji je povezan ili ga asocira na prethodno uzimanje droge ili na prethodne apstinencijske simptome.

Znaci fizičke ovisnosti nakon prekida uzimanja droge javljaju se kao primarni apstinencijski sindrom koji traje 7 dana, ili dulje, nakon čega slijedi kronični, sekundarni sindrom koji traje oko 6 mjeseci. Težina apstinencijske krize proporcionalna je dnevnom unosu droge, a obratno je proporcionalna duljini djelovanja droge. Težina apstinencijske krize mogla bi se usporediti s nešto težim slučajem gripe a obilježena je hiperaktivnošću središnjeg i autonomnog živčanog sustava. U prvih 8 do 12 sati nakon zadnje doze javlja se pojačano znojenje, suzenje, sekrecija iz nosa i nesanica. Nakon 48 do 72 sati javlja se proširenje zjenica, gubitak apetita, nemir, razdražljivost i tremor. Zatim se javljaju grčevi u trbuhu, mučnina, povraćanje i proljevi što može uzrokovati pad tjelesne težine, dehidraciju i poremećaj acidobazne ravnoteže. Javljaju se bolovi u mišićima i kostima uz povremena razdoblja naježenosti dlaka na tijelu i izmjene osjećaja prekomjerne temperature ili hladnoće. Povećava se krvni tlak, frekvencija pulsa i disanja i tjelesna temperatura. Vrlo rijetko može se javiti kardiovaskularni kolaps koji također samo iznimno može ugroziti život u inače tjelesno zdravih osoba.

Opasnost postoji samo za osobe u kojih je funkcija kardiovaskularnog sustava teško narušena.
U okviru tretmana ovisnika, kao jedna od mogućnosti pomoći i liječenja heroinskih ovisnika je i primjena opijatnih agonista – metadona. Radi se o tzv. harm-reduction pristupu (pristup smanjenja štete) za pomoć nemotiviranim i neizlječivim ovisnicima o heroinu. Metadon takvim ovisnicima omogućava prekid ili barem znatno smanjenje uzimanja heroina. Naravno, kad god je moguće, prednost treba dati potpunom odvikavanju od droge, pa i od metadona. Metadon ne stvara osjećaj euforije kao heroin, ali nadomješta nedostatak heroina u mozgu te se uz njegovu pomoć može uspostaviti i održavati psihofizička ravnoteža i obuzdati bolesna ovisnička glad.

Ovisnici na metadonskom supstitucijskom programu kvalitetnije socijalno funkcioniraju, znatno manje se bave kriminalom i manje su opasni glede širenja AIDS-a i hepatitisa. To se, naravno, odnosi samo na ovisnike koji se strogo pridržavaju pravila metadonskog supstitucijskog programa. Kod mlađih ovisnika kao i kod ovisnika koji su uzimali heroin kraće od 5 godina uvijek se odlučujemo za program potpunog odvikavanja od droge, a ne metadonski program.
U razdoblju odvikavanja može se javiti i depresivno raspoloženja, pa se po potrebi mogu propisati i antidepresivi, kao što je fluoksetin. Veliku ulogu u održavanju apstinencije imaju psihoterapijske i socioterapijske intervencije, podrška obitelji, grupe samopomoći i slično.