Droga je svako sredstvo u krutom, tekućem ili plinovitom stanju koje unošenjem u organizam dovodi do tjelesnih ili psihičkih promjena.

Psihoaktivne droge su one koje djeluju na središnji živčani sustav i mogu mijenjati mišljenje, osjećaje i ponašanje osobe koja ih je uzela. Po djelovanju psihoaktivne droge mogu se podijeliti u:

  • psihodepresore: alkohol, umirujuća sredstva ili sredstva za spavanje, heroin i metadon (služi u liječenju odvikavanja ovisnika)
  • psihostimulatore: kava, čaj, nikotin, amfetamini, speed (mješavina lijekova), ecstasy ( u tzv. «bonbonima» može biti kokaina, amfetamina, kofeina i drugih tvari) i kokain
  • halucinogene droge: LSD, meskalin(dobiva se iz kaktusa), psilocibil (dobiva se iz gljiva) i PCP (fenilciklidin)
  • droge miješanog djelovanja: marihuana (indijska konoplja) i hašiš

Mladi – rizična populacija?
U razdoblju adolescencije, između djetinjstva i zrelosti, mladi, u potrazi za svojim odraslim identitetom, sve se više izmiču kontroli roditelja, suprotstavljaju se njihovom autoritetu, prkose, ne žele poštivati roditeljska pravila i imperativno žele sve više uvažavanja i slobode u svojim postupcima.

Kada je riječ o tradicionalnim drogama kao što su alkohola i duhan, mladi će ih početi uzimati smatrajući da je to socijalno prihvatljiv način ponašanja.

Mladi su skloni uzimanju više sredstava ovisnosti, ali ih većina prestaje eksperimentirati istima u tijeku adolescencije. U određenog se broja zloporaba sredstava ovisnosti razvije do te mjere, da počinje ometati školovanje, obiteljske odnose, društveni život i produktivnost općenito. Sklonost prema jednom problematičnom ponašanju rijetko je izoliran; mladi su skloni i drugim oblicima problematičnog ponašanja( mladi koji uzimaju droge rizičniji su i za neoprezno seksualno ponašanje, skloniji su delinkvenciji, neumjereno piju alkoholna pića itd.)

Roditelji su često zabrinuti da će im dijete zlorabiti drogu i postati ovisnik. Sredstva javnog informiranja često stvaraju dojam da ovisnost o drogama nastaje odjednom i da droge izazivaju najviše problema i nesreća među mladima i društvu.

No nijedno sredstvo ne stvara trenutačnu ovisnost. Ovisnost ne nastaje odjednom i u tijeku tog procesa ima prostora i vremena za djelovanje, kako za obitelj tako i za užu i širu okolinu i okruženje mladog čovjeka u rizičnoj situaciji.

Što pokazuju istraživanja u mladih u Hrvatskoj

  • svaki treći srednjoškolac svakodnevno puši.
  • do kraja srednje škole svaki treći proba marihuanu.
  • mladi koji napuste školu rizičniji su za uzimanje sredstava ovisnosti.
  • prvi kontakt sa psihoaktivnim drogama je sa 15-17 godina.
  • među liječenim ovisnicima je od prvog uzimanja do intravenoznog uzimanja droge prošlo 2-2,5 godina.
  • droge su dostupne u kafići, disku, na ulici, u školi, u parku……
  • droga se prvi puta proba zbog znatiželje, zbog želje da se «dobro osjeća», da se razlikuje od okoline, da se zaborave problemi….
  • uzimanje jednog sredstva potiče uzimanje nečeg drugog- među pušaćima je više konzumenata marihuane nego kod nepušača
  • mladi koji konzumiraju droge (uključujući alkohol) imaju i rizičnija seksualna ponašanja( ranije stupaju u seksualne odnose, imaju češće i neplanirane seksualne odnose, manje koriste zaštitna sredstva, imaju nižu percepciju rizika, a ne treba se zanemariti da često stupaju u seksualne odnose kako bi nabavili drogu).

Zašto mladi uzimaju drogu?
Ljudi su uvijek posezali za sredstvima ovisnosti u želji za drugačijim iskustvima, u želji da se osjećaju bolje ili drugačije, ne uzimajući u obzir potencijalnu opasnost. Mladi uzimaju droge iz istih razloga iz kojih odrasli puše ili konzumiraju alkohol. Oni uglavnom izjavljuju da su razlozi za prvo uzimanje droge znatiželja, pozitivna očekivanja, želja da ne bude izdvojen iz grupe ili želja da pobjegne od «problema» ili neugodne situacije, osjećaj dosade i dr.

Utjecaj vršnjaka važan je čimbenik za koji se smatra da ima odlučujuću prevagu u odluci da se posegne za sredstvom ovisnosti. Roditelji se često žale da je njihov utjecaj u dobi adolescencije preslab da bi mogli utjecati na odluke njihove djece, a je li to baš tako?