Osnovna problematika ovoga rada jest prevelika konzumacija alkoholnih pića uvjetovana razno raznim utjecajima, bilo povijesnim, bilo društvenim, bilo osobnim. U radu se govori o povijesnim činjenicama vezanim uz proizvodnju i konzumaciju alkoholnih pića; o problemu definiranja alkoholizma, pa samim tim i o problemu detekcije alkoholizma; te o problemima koje alkoholizam uzrokuje u obiteljima i među mladima.

KLJUČNE RIJEČI: alkoholna pića, alkoholizam, alkoholizam u obitelji, alkoholizam i mladi.

UVOD: POVIJESNE NAPOMENE

U programima zaštite i unapređenja zdravlja većine društava sve se više pažnje posvećuje poremećajima koje izaziva pijenje alkoholnih pića. Problem ovog tipa u mnogim je zemljama na trećem mjestu među svim drugim zdravstvenim teškoćama, a po broju i težini za zdravlje pojedinaca, njegove obitelji i društva jedva da im je ravan bilo koji drugi problem u suvremenoj zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti.

Ovisnost o alkoholu i drugi alkoholom izazvani problemi vezani su uz pijenje alkoholnih pića kao prihvaćeni oblik ponašanja. Pijenje alkoholnih pića seže još iz davne prošlosti. U najstarijim pisanim spomenicima i u usmenoj predaji sačuvanoj u običajima i tradiciji postoji prikaz priređivanja alkoholnih pića i njihova pijenja. Na osnovi arheoloških nalaza smatra se da je čovjek već prije više od 30 tisuća godina znao kako se vrenjem (fermentacijom) mogu dobiti alkoholna pića. Pivo je poznato u starom Egiptu još iz 4. I 5. tisućljeća prije nove ere, kao što pokazuju crteži i hijeroglifski natpisi iz toga vremena. Već se vrlo rano mogu pronaći i opisi teškoća što ih može uzrokovati pijenje alkoholnih pića, a navode se i mjere koje su poduzimane u njihovu suzbijanju. Takvih opisa ima već u pisanim spomenicima antičkih kultura: babilonske, sumerske, egipatske, izraelske, grčke i rimske.

Vrlo se rano javlja moralističko gledanje na pijenje alkoholnih pića i posljedica koje ono može izazvati, prema tom pristupu alkoholičar pije jer je moralno manje vrijedna osoba pa se suzbijanju alkoholizma i drugih poremećaja vezanih uz pijenje pristupa represivnim mjerama; suzbijanje alkoholom uvjetovanih poremećaja u mnogim je kulturama kontrolirano strogim pravilima, ali je alkoholno piće, koje dovodi do ugodnog raspoloženja, uvjetovalo da se propisane granice često prijeđu. Štete izazvane pijenjem alkoholnih pića postaju naročito očite u industrijskoj proizvodnji i motoriziranom prometu. Prve i sustavne akcije protiv opijanja i alkoholizma počele su u vrijeme prve industrijske revolucije jer je zapaženo da pretjerano opijanje negativno utječe na radnike i njihov učinak, odnosno na ukupnu proizvodnju u krajnjoj instanci. Dakle, danas nama poznati problemi vezani uz alkohol i alkoholizam korijene vuku još iz daleke prošlosti, što pokazuje da je alkoholizam vrlo ozbiljan problem koji se nije uzimalo u obzir na adekvatan način.

I. DEFINICIJA ALKOHOLIZMA

Kada se u običnom govoru, a i u ovom radu, govori o alkoholu misli se na etilni alkohol (etanol). Riječ je o bezbojnoj tekućini, koja brzo hlapi, a kemijska joj je formula C2H5OH.

Alkohol u tehnologiji služi kao otapalo, a u medicini se u 70%-noj koncentraciji koristi u vanjskoj upotrebi kao sredstvo za dezinfekciju. Kroz tradicionalnu usmenu predaju alkohol se prikazuje kao prehrambeni proizvod, lijek ili sredstvo koje olakšava međuljudske odnose. Ove karakteristike alkohola nemaju ni zdravstveno ni znanstveno opravdanje. Alkohol je toksično sredstvo i kao takav ne može biti promatran ni kao prehrambeni proizvod, niti kao lijek, a djelovanje na međuljudske odnose može biti upravo kontraproduktivno. Zbog toga se ne može razlikovati upotreba od zloupotrebe, jer je svaka potrošnja ujedno i upotreba i zloupotreba. Nazovemo li konzumaciju alkoholnih pića upotrebom, u prilog tomu ide to što je pijenje opće prihvaćeno društveno ponašanje. Nazovemo li konzumaciju alkoholnih pića zloupotrebom, onda u prilog tomu ide činjenica da se radi o rizičnom ponašanju po osobu koja konzumira alkohol, te po sve ostale koje su s njom u kontaktu. Osnovni problem u suzbijanju alkoholizma kao bolesti predstavlja manjak jasne definicije alkoholizma, te iz toga proistekle teškoće u dijagnostičkom postupku. Da bi se uspostavila precizna dijagnoza, i da bi se alkoholizam mogao odvojiti od ostalih poremećaja ponašanja potrebna je opće prihvaćena definicija, a takve još danas nema.

Definicija koju je svojedobno predložila skupina stručnjaka Svjetske zdravstvene organizacije glasi: kroničnim alkoholičarom smatra se osoba koja prekomjerno uzima alkoholna pića, u koje se razvila duševna i tjelesna ovisnost o alkoholu i koja pokazuje duševni poremećaj ili takve poremećaje ponašanja koje upućuju na oštećenja fizičkog i psihičkog zdravlja, odnosa s drugima i poremećaj socijalnog stanja. Ova definicija pokazuje mnoge manjkavosti, a osnovna je zamjerka što je prekruta jer isključuje veliki broj osoba koje uredno izvršavaju svoje dužnosti upravo na bazi konzumacije alkoholnih pića (tzv. prikriveni alkoholičari), i tek nakon dugo vremena pokazuju simptome navedene u definiciji, a u biti su već odavno bili ogrezli u alkoholizam. Naravno, izostanak opće prihvaćene definicije alkoholizma stvara problem pri pokušaju mjerenja prisustva samog alkoholizma u pojedinom društvu. Ovaj problem moguće je riješiti na način da se alkoholizam kao bolest razloži na nekoliko operacionalnih potkategorija, odnosno faza. Prva faza je faza apstinencije, zatim faza tzv. umjerenog pijenja, zatim problemsko pijenje, alkoholizam i na kraju smrt; odnosno broj smrtnih slučajeva uzrokovan konzumiranjem alkoholnih pića.

II. DRUŠTVENA PROBLEMATIKA VEZANA UZ ALKOHOLIZAM

Društveni problemi koje uzrokuje prekomjerna konzumacija alkoholnih pića su nemjerljivi. Potrošnja alkoholnih pića kod nas, a i drugdje u svijetu, počinje vrlo rano. Većina osoba se sa konzumacijom alkoholnih pića susreće već u najranijoj dobi i to najčešće, što je ujedno i paradoks, u prisustvu starijih osoba, a nerijetko i u prisustvu roditelja. Dakle, društvo kao cjelina prilikom socijalizacije svojih najmlađih članova na svim poljima, pa tako i na polju odnosa prema alkoholu postupa na pogrešan način, što se onda u krajnjoj instanci ogleda u broju odraslih članova društva oboljelih od alkoholizma. Ovaj problem edukacijske naravi ogleda se, ne samo u usmenoj predaji već i u društvenim institucijama. Javna je tajna da se alkoholna pića piju u i oko većine srednjih škola, nerijetko i osnovnih; a da se ne poduzima ništa ili se poduzima vrlo malo.

Postavlja se pitanje tko je kriv za posljedice nastale alkoholizmom, je li to društvo, pojedinac ili se može uzroke tražiti u jednom i u drugom. Ovo je poznat problem u sociologiji koji se tiče odnosa pojedinca i društva. Sigurno je da pojedincu društvo nameće određene norme ponašanja, pa je isto tako sigurno da ljudi počinju konzumirati alkohol zbog utjecaja okoline u situacijama kada svi oko njih piju jer se smatra da je to normalna stvar; ovo se posebno odnosi na različite kolektivne zabave, svadbena veselja i sl. Znači, u nekim situacijama je društveno uvjetovana konzumacija alkoholnih pića, a u slučaju da osoba odbije uglavnom se doživljava kao manje vrijedna pogotovo u ruralnim krajevima koji su snažno prožeti tradicionalizmom, a ujedno je i proizvodnja alkoholnih pića raznim arhaičnim metodama vrlo rasprostranjena. S druge strane imamo činjenicu da je broj osoba koje jesu ili su potencijalni alkoholičari ipak manji u odnosu na broj koji se dobro nosi s tim problemom. To pokazuje da psihološke karakteristike pojedinih osoba također igraju veliku ulogu u borbi protiv alkoholizma. Osim ovih razloga zbog kojih se poteže za čašicom možemo uzroke tražiti i u ekonomskoj situaciji koja nas okružuje. Postoje osobe koje piju kako bi zaboravile na probleme egzistencijalne naravi, ne obazirući se na to što time ne rješavaju probleme već ih naprosto produbljuju. U svemu ovom cjelokupno društvo bi trebalo odigrati najznačajniju ulogu pri pomoći onima kojima je ona potrebna, a sve sa ciljem osobnog ozdravljenja i poboljšanja kvalitete života. Smatram da su kod nas nedovoljno razvijene organizacije za pomoć alkoholičarima, ali i onima koji su već liječeni pa se naknadno teško uklapaju u normalan život, te osjećaju kompleks manje vrijednosti.

Uzimajući sve u obzir alkohol je opasan i stvara velike probleme i posljedice kako pojedincima tako i društvu u globalu, što se manifestira kroz sve vidove društvenog života, bilo kroz propuste pojedinaca u poslovnom svijetu, pa do problema u međuljudskoj komunikaciji, odnosno nasilnog ponašanja počinjenog u pijanom stanju posebno od strane mlađe populacije.


III. POSLJEDICE ALKOHOLIZMA U OBITELJI

U obitelji alkoholičara zbivaju se veliki poremećaji. U prvom redu tu je gubitak ispravnih emocionalnih odnosa koji se očituju teškim i čestim sukobima, bilo verbalnim bilo fizičkim, od strane alkoholizirane osobe s ostalim članovima obitelji. U mnogih alkoholičara dolazi do pojave patološkog oblika ljubomore. U takvim slučajevima alkoholičar pokazuje ljubomoru u takvom obliku da ostavlja dojam teškog duševnog bolesnika koji je opasan za svoju okolinu. Takvo stanje nalik je na paranoidnu psihozu (psihozu proganjanja) koja se katkad javlja u alkoholičara ili se razvije iz psihoze ljubomore. Ovaj tip bolesti češće je opisan u muškaraca i to u kasnijim fazama alkoholizma. Alkoholičar svojom ljubomornošću i uz izrazitu agresivnost postaje mučitelj svoje obitelji. Ideje ljubomornosti mogu se javljati prema kćeri, bilo vlastitoj bilo ženinoj iz prvog braka. Ljubomornost može dovesti do zločina ili pak do silovanja vlastite djece. Većinom su to znaci potpunog etičkog propadanja tzv. etičke demencije. Uz ove drastične poremećaje valja još istaknuti i štete koje alkoholičar nanosi odgoju vlastite djece s obzirom da se odgoj u velikoj mjeri zasniva na identifikaciji s roditeljima. Taj se proces u obitelji alkoholičara grubo remeti, takvi odgojni poremećaji u djece mogu biti uzrok niza psihičkih poremećaja. Djeca iz obitelji alkoholičara obično postižu lošiji uspjeh u školi, pokazuju poremećaje u ponašanju koji mogu odvesti u maloljetničku delikvenciju, kriminal, prostituciju, alkoholizam i uopće sukob sa društvom. S obzirom na sve ove činjenice danas se sve češće govori o obitelji u kojoj se pojavio alkoholizam, a ne o pojedincu. Zbog takve sveopće etičke redukcije cjelokupna obitelj gubi svoje mjesto u društvu. Nadalje možemo govoriti i o suicidogenoj ulozi alkohola i alkoholizma. Alkohol može utjecati kao glavni ili kao sporedni motiv samoubojstva. Dva su glavna oblika; prvi je taj kada se osoba namjerno dovodi u alkoholizirano stanje da bi skupila hrabrosti da izvrši samoubojstvo, a drugi je slučaj kada je alkohol sredstvo za izvršenje samoubojstva.

Bez obzira na koji način, sigurno je da alkoholizam djeluje pogubno na svaku obitelj u kojoj se pojavi, i iza sebe ostavlja tragične posljedice.


IV. ALKOHOLIZAM I MLADI

Poseban problem vezan uz alkoholizam jest pijenje alkoholnih pića među mlađom populacijom, tj. među učenicima osnovnih i srednjih škola. Već je bilo govora o tome da se kultura pijenja uči vrlo rano, a s obzirom da alkohol djeluje na oštećenja velikog i malog mozga, osobe koje u mladim danima prekomjerno konzumiraju alkoholna pića već su u početku nalaze negativnom položaju u odnosu na svoje vršnjake koji ne konzumiraju alkoholna pića. Takve osobe često ne završavaju školu, i uglavnom su sklone svim oblicima asocijalnog ponašanja. I ovdje se javlja primjer edukacijske naravi jer su mladi nedovoljno informirani o štetnom utjecajem alkohola; pa samim tim mladi čovjek teško prihvaća mišljenje o alkoholizmu i opasnostima pijenja alkoholnih pića ako ne zna kako se ta bolest razvija, jer na sebi u počecima ne primjećuje negativne posljedice eventualnog pijenja. Da bi se ovi problemi sveli na minimum potrebna je suradnja nekoliko društvenih institucija, prije svega mislim na obitelj i obrazovne institucije. Obitelj bi trebala imati odgojnu ulogu u smislu usađivanja normi, odnosno mijenjanja eventualno krivih navika stečenih već u najranijoj mladosti; dok bi obrazovne institucije trebale kroz svoje nastavne programe educirati mlade o štetnim i pogubnim utjecajima alkohola na razvoj osobe, kako fizičkim tako i psihičkim.

Još jedna stvar je jako bitna kod ovog problema alkoholizma koji se direktno tiče mladih ljudi. Kod nas se u društvu provlači teza da mladi piju iz dosade. Ova teza je prilično točna s obzirom da najveći broj mladih koji se redovno opija veže ista karakteristika nezaposlenost. Dakle, mladi nemaju posla i onda umjesto da pokušaju svoje probleme riješiti samostalno, oni očekuju pomoć društva a u međuvremenu tonu u vrtlogu alkoholizma i ostalih poroka koji su im na dohvat ruke. Još jednom napominjem važnost relacije pojedinac-društvo, i važnost društva kao cjeline pri pokretanju akcija koje bi trebalo izvesti, a sve sa ciljem pomoći onim članovima kojima je pomoć potrebna. Društvo mora uvjetovati promjenu mentaliteta radi poboljšanja kvalitete življenja, i smanjenja štetnog utjecaja svih poroka, a ne samo alkoholizma, kod svih svojih članova.


ZAKLJUČAK

Glavna tema ovog rada jest problem vezan uz ispijanje alkoholnih pića i alkoholizam, te negativne posljedica za pojedinca i društvo koji proizlaze iz toga. Osnovna problemska relacija nalazi se u okvirima odnosa pojedinca i društva. Dakle, glavno pitanje je gdje se nalazi korijen bolesti, u društvu kao cjelini ili u pojedincima ponaosob. Sigurno je samo to da su ta dva entiteta u međusobnom odnosu zavisnosti.

 

LITERATURA:

Hudolin Vladimir: Alkohološki priručnik ,Medicinska naklada, Zagreb,1991.

Hudolin Vadimir: Alkoholizam mladih,Školska knjiga, Zagreb,1981.

Kapetanović -Bunar Emina: Alkoholizam-život na dva kolosjeka, Školska knjiga, Zagreb,1985.

Mihovil Vukelić: Alkoholizam mladih, Stvarnost, Zagreb, 1984,

Hudolin Vladimir: Alkoholno piće i mladi, Školska knjiga, Zagreb, 1989.